Erizipel (Crveni vjetar)
Sve do prije tridesetak godina, erizipel je bio vrlo proširena infektivna bolest, često prisutna u bolnicama u epidemijskom obliku, posebno na kirurškim, opstetričkim i pedijatrijskim odjelima. Zapravo se događalo da se bakterija prenosila izravno sa zdravstvenog osoblja ili sa samih bolesnika ili putem predmeta za zajedničku upotrebu. Pažljiva higijena smanjila je incidenciju ove bolesti, ali posljednjih se godina opet otkrio značajan porast slučajeva erizipela.
Uzrok
Erizipel - Akutna infekcija kože, uzrokovana bakterijom (streptokok), obilježena crvenilom lica ili udova, udruženim s vrućicom i općom slabošću
Erizipel je infektivna bolest uzrokovana bakterijom, streptokokom, koji u kožu penetrira kroz ranu, čak i minimalnu i nevidljivu, ili na mjestu slučajne traume. Najčešći je na nogama ili na licu, gdje katkad može započeti na jednom obrazu i zatim se proširiti na drugu stranu. Čimbenici koji predisponiraju i pogoduju razvoju erizipela su stanja značajnog oslabljenja vezana uz alkoholizam, sustavne bolesti, nedovoljnu prehranu, itd.
Kako se očituje
Uz često prethodno javljanje, čak i intenzivne tresavice, dolazi do brzog porasta temperature unutar nekoliko sati sve do 39 - 40° C; istovremeno se javljaju opći simptomi, kao slabost, bolovi u zglobovima, glavobolja, katkad mučnina i povraćanje. Postoje, međutim, neki slučajevi koji se pojavljuju s ne pretjerano povišenom temperaturom.
Nakon nekoliko sati ili najviše nakon jednog dana, pojavljuje se crvena i uzdignuta mrlja. Najčešće je smještena na glavi (70 - 90% slučajeva), gotovo uvijek na mjestu neke prijašnje lezije kože, kao npr. na ekskorijaciji ili rani na korijenu nosa, na uškama, na glavi u kosi, na kutovima usana ili vjeđa; rjeđe se razvija povezano s ozljedama ili abrazijama genitala, šaka ili stopala. U novorođenčadi je najčešća lokalizacija vrlo nježno područje oko pupčane ranice.
Mrlja ima dobro definirane rubove, ona je više ili manje intenzivne žarko crvene boje, edematozna i izbočena, glatke i sjajne površine; brzo se širi oko početne lezije, poput mrlje ulja, zadržavajući uvijek dobro razgraničene rubove i uvijek je blago uzdignuta u odnosu na okolnu zdravu kožu.
Kada lezija dosegne područja koja su posebno bogata mekim tkivom kao što su vjeđe, usnice ili genitalije, edem i tumefakcija mogu postati posebno naglašeni, stvarajući značajnu deformaciju zahvaćenih područja. Lokalno crvena mrlja uzrokuje neugodan osjećaj topline i napetosti, a na dodir se javlja i umjerena bol. Opća simptomatologija obilježena je značajnim umorom, glavoboljom, katkad poremećajima stanja svijesti sve do delirija; osim toga, dolazi do povećanja srčane frekvencije povezano s vrućicom i do sniženja arterijskog tlaka.
Tijek
Kod erizipela koji se ispravno i na vrijeme liječi antibioticima primjećuje se slijedeći tijek: vrućica obično regredira unutar 3 - 7 dana, crvena mrlja postaje manje kongestirana i polako postaje svjetlija, opće smetnje brzo nestaju.
Dijagnoza
Dijagnoza erizipela praktički se temelji na značajkama kožne lezije. Posebno značajnu dijagnostičku vrijednost imaju:
* značajke mrlje koja biva crvena i uzdignuta, tumefaktna, topla, dobro ograničena u odnosu na okolnu zdravu kožu;
* pojava mrlje na mjestu koje odgovara nekoj prijašnjoj leziji kože, čak i minimalnoj;
* opći simptomi koji prethode pojavi kožne lezije i prate njezin kasniji razvitak.
Prognoza
Prognoza erizipela značajno se poboljšala s uvođenjem antibiotika. Čak i teški slučajevi erizipela koji poga đaju i osobe koje su posebno oslabljele zbog drugih infektivnih ili sistemskih bolesti (tumori, dijabetes, itd.) ili ako zahvaćaju novorođenčad, reagiraju na antibiotsku terapiju i obično se ne razvijaju prema septikemiji ili drugim teškim komplikacijama. Podsjećamo da je u prošlosti mortalitet zbog ove infekcije bio oko 10%.
Ostaje mogućnost razvoja prema posebno naglašenim i perzistirajućim edematoznim stanjima sa značajnim deformacijama zahvaćenih područja; osim toga nisu rijetki ni recidivi na već prije zahvaćenim lokalizacijama, utoliko što je erizipel infektivna bolest koja ne ostavlja nikakav imunitet.
Terapija
Penicilin predstavlja najdjelotvorniji antibiotik u terapiji erizipela, koji treba primijeniti što je prije moguće u visokim dozama kako bi se izbjegli tijek i razvoj bolesti koji vode prema teškim oblicima infekcije, kao i zbog prevencije mogućih širenja na druge organe (bubrege, srce, itd.). Terapiju treba provoditi barem 10 dana; također je korisno nakon tog perioda dati preparat penicilina s kasnim učinkom (injekcija svakih 7 - 10 dana) radi prevencije ne tako rijetke komplikacije koju čini recidiv infekcije. U slučaju recidivirajućeg oblika erizipela, antibiotski tretman treba provoditi barem 3 - 6 mjeseci. U slučaju alergije na penicilin mora se pribjeći upotrebi drugih antibiotika (azitromicina) ili sulfonamida.
čet kol 30 2007, 21:39
