ZDRAVA HRANA

Taj čudesni MED

Puno je toga u medu posebno, ljekovito i gotovo čudesno. Osim što je sladak i ugodan za konzumiranje, sadrži niz tvari i svojstava koje koriste čovjeku na različite načine

A ko bilo koga upitate što je to med obično će vam reći - med je sladilo za čaj kada si bolestan, a neki ga vole mazati na kruh. Ta je konstatacija, naravno, točna no čaj možemo zasladiti i šećerom, a na kruh namazati i marmeladu ili eurokrem ako već želimo pojesti nešto slatko. No, zbog čega bismo onda upotrebljavali baš med i što je u medu tako posebno?
E pa puno toga je u njemu posebno, ljekovito i gotovo čudesno - i one male pčelice koje ga prikupljaju i omogućuju nam da se njime koristimo zaista su zaslužile svaku pohvalu. Med, naime, osim što je sladak i ugodan za konzumiranje, sadrži niz tvari i svojstava koje koriste čovjeku na različite načine. No, pođimo redom.


Prirodni konzervans


Med je jedan od najboljih od davnina poznatih prirodnih konzervansa. To njegovo svojstvo bilo je poznato gotovo svim starim narodima i oni su se njime koristili kad god je to zatrebalo. Tako su Aleksandra Makedonskog, kada je umro, mjesecima nosili natrag u Makedoniju u kovčegu punom meda, a da mu je tijelo bilo potpuno očuvano. Ili još jedan primjer, u jednoj je piramidi u Egiptu pronađen u posudi s medom sasvim očuvan leš djeteta star više od 3000 godina. A u nekih se naroda običaj konzerviranja mesa i voća u medu očuvao i do danas. Tako stanovnici Shri Lanke čuvaju meso u šupljini drveta koju ispune medom i ono više od godinu dana tada ostaje potpuno svježe. Da bi ispitali konzervirajuća svojstva meda bugarski su učenjaci pohranili jaja, komadiće mesa i ribu i nakon četiri godine ustanovili da nije bilo nikakvih znakova raspadanja i da su im i okus i konzistencija ostali potpuno nepromijenjeni. Oni su istovremeno napravili pokus i s konzerviranjem u umjetnom medu napravljenom na bazi šećera, no već su se za nekoliko dana javili znakovi truljenja i proizvodi su nedugo zatim postali potpuno neupotrebljivi. Pa što je to u medu što sprečava mikroorganizme da obave svoju zadaću i razore te proizvode. Čini se da su to fitoncidi - tvari koje se nalaze u biljkama i koje, između ostalog, imaju ulogu da brane biljku od mikroorganizama koje i njih napadaju. Fitoncidi, naime, imaju antibiotska svojstva i nalaze se u biljnim sokovima, nektaru i peludu koje skupljaju pčele i nose u košnicu gdje im dodaju i ljekovite tvari iz svojih žlijezda i pohranjuju u saće.


Med na ranu


Zbog toga med djeluje uz ostalo i antiseptički protiv bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama i to ne samo koncentriran već i u razrijeđenju od čak 1:160 posto. Stoga je on oduvijek imao široku primjenu u narodnoj medicini. Primjenjivali su ga u liječenju raznih bolesti od bolesti probavnih organa i organa za disanje do bolesti očiju, a primjenjivao se i u liječenju ženskih spolnih organa. Rane namazane medom brže su zacjeljivale i nisu se zagnojile. Uspoređujući npr. lipov med s češnjakom ili antibioticima dobivenim od nižih biljaka kao što su penicilin ili biomicin - stručnjaci su ustanovili da svi oni kod nekih u većoj, a kod drugih u nešto manjoj mjeri, ali jednako djeluju protiv bakterija, ameba i drugih mikroorganizama. Dakako, narodni liječnici - vidari i iscjelitelji u staro doba nisu to mogli ustanoviti pokusima u laboratoriju već su do toga došli promatranjem njegovog djelovanja kroz stotine pa i tisuće godina i nisu pogriješili. Primijetili su da med blagotvorno djeluje i na živčani sistem, a pomagao je, ne biste vjerovali, u malim količinama i kod šećerne bolesti. Naime, on se sastoji uglavnom od glukoze i fruktoze i nekih jednostavnih šećera dok saharoze - koja čini naš obični šećer - u medu gotovo i nema. Ako znamo da u njemu ima i mnoštvo minerala, vitamina i ostalih za naš organizam korisnih tvari onda njegovo pozitivno djelovanje i nije baš takvo čudo. Pritom valja napomenuti da ne samo lipov med već sve vrste meda korisno i ljekovito djeluju na ljudski organizam i povećavaju njegovu otpornost.


Medun liječi anemiju


Međutim, ovisno o svom sastavu neke vrste meda bolje djeluju na neke bolesti, a neke opet na neke druge ovisno prije svega s kojih su biljaka pčele prikupile med i koje supstance u medu prevladavaju. Tako je poznato da med od kestena zbog svog sastava vrlo dobro djeluje kod oboljenja želuca, crijeva i bubrega. Vrlo ljekovit je i med od kadulje i on je od velike pomoći kod različitih bolesti - prije svega kod oboljenja dišnih organa, a bit će vrlo koristan i kod upravo nadolazeće gripe, pošasti koja nas gotovo svake zime redovno prati. Jako antimikrobno djelovanje imaju i planinski med odnosno med od planinske livade te osobito med kojeg su pčele prikupljale na livadama na kojima prevladava naša obična djetelina, iako ne mora biti ona sa četiri lista. A ako smo mi ili naše dijete slabokrvni, ako nam nedostaje željeza, tada je najbolje koristiti medun, medljikovac ili kako ga još zovu šumski med jer on sadrži najviše mineralnih tvari pa i željeza. Posebno se to odnosi na medun iz naših gotovo djevičanski čistih šumskih predjela kao što je onaj iz Gorskog kotara.

Miješani medovi nisu loši

Ako tražite sortni med samo jedne vrste bilja, recimo med od kadulje ili lipe, teško ćete ga naći. Pčele, naime, ne razmišljaju o tome hoćete li vi isključivo čisti med od kadulje kestena ili nečeg drugog već, na primjer, uz nektar od kadulje prikupljaju ovaj slatki sok i s nekih drugih biljaka koje cvatu istovremeno i koje im se sviđaju. Tako će pred kraj cvatnje kadulje prikupljati i nektar s drače pa će kadulja biti pomiješana s dračom. No, koliko će biti u takvom medu kadulje a koliko nektara od drugih biljaka i da li će se on moći deklarirati kao sortni med može se točno ustanoviti tek peludnom analizom u za to osposobljenim laboratorijima. Ipak, kako smo rekli, ni miješani medovi - oni koje su pčele prikupile s mnoštvom različitih biljaka od kojih mnoge - svaka pojedinačno - djeluju ljekovito - uopće nisu loši. Dapače, oni mogu biti čak i ukusniji i ugodniji za jelo od nekih sortnih medova. Važno je samo da ih ne pregrijavate kuhanjem ili u čaju kako se njihovi ljekoviti sastojci ne bi razgradili. Stoga ako nabavite kristalizirani med - nemojte ga otapati. Stavite ga takvog u mlaki čaj ili ga namažite na kruh s kojeg barem neće curiti. Ili još bolje - žličicu meda pomalo otapajte u ustima neka ga bar djelomično upiju sluznice usne šupljine. Tako će njegovi korisni sastojci direktno doći u krv a da ih ni malo neće oštetiti želučana kiselina a vi ćete biti zdraviji i vitalniji.

Mirta BLAŽEVIĆ
Novi list (www.novilist.hr)

Brokula za dulji život

Sadrži dvostruko više vitamina C od naranči, dobra je u prevenciji raka, odnosno reguliranja šećera u krvi

Iako je povrće baza zdrave prehrane mnogima je objed "prazan" ako uz njega nema mesa. Upravo teška prehrana, ako sadrži i dosta pečenih sastojaka (krumpiri, pohano meso...) može skratiti život, tvrde liječnici. Stoga za bolje zdravlje i dugovječnost treba jesti povrće, posebno brokulu.
Ta je zdrava biljka nepravedno na lošem glasu kao neukusna, iako konzumiranje samo 100 grama brokule na dan smanjuje rizik od raka. Sadrži i velike količine vitamina - antioksidanata - A, C i E. Brokula može usporiti oštećenje tvari izazvano slobodnim radikalima koji dovode do starenja i pojave brojnih bolesti.

Znanstvenici odnedavno tvrde da to povrće sadrži i dvostruko više vitamina C nego naranče, pa time još više jača otpornost organizma. Dobro ju je, kažu, uključiti u prehranu trudnica jer sadrži dosta folne kiseline i vitamina iz grupe B. Naime, ta je hranjiva tvar važna u prvih 12 tjedana trudnoće, jer sprječava nastanak nepravilnosti tzv. neuralne cijevi kod novorođenčadi.
Puna je kalcija i magnezija nužnih za jake kosti, zube, nokte, živce, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca.

Konzumiranjem brokule, koja, ako se pravilno pripremi ima izvrstan okus, može se čak spriječiti malokrvnost. S obzirom na to da sadrži i betakaroten, ljepšem spolu može pomoći pri rješavanju problema s kožom, a u novije doba znanstvenici su istraživanjem spoznali da sok dobiven od brokule koji su dodavali stanicama raka može pomoći da čak 95 posto njih odumre. To je povrće na vrhu top-liste zelena povrća koje potiče apoptozu, odnosno proces uništavanja zloćudnih stanica. Sadrži i sastojke sulforane, prirodne biljne "kemijske materije" koja joj daje prepoznatljiv okus i može potaknuti samouništenje stanica koje bi se mogle pretvoriti u rak.
Redovito uzimanje brokule posebno je korisno i u prevenciji raka dojke koji je povezan s viškom ženskih hormona estrogena.

Sastojci tog povrća tzv. indoli ubrzavaju metabolizam estrogena pa ostaje manje hormona za hranjenje receptora na zloćudno promijenjenim stanicama dojke.

U žena koje jedu velike količine hrane bogate folnom kiselinom manja je i vjerojatnost pojave raka grlića maternice ili pluća. U mnogome olakšava i probavu, a jedan obrok sadrži 3,6 miligrama vlakana odličnih za probavni sustav.

Pomaže dijabetičarima pri regulaciji šećera u krvi, jer jedan obrok od, primjerice, 140 grama brokule sadrži 22 mikrograma kroma (10 puta više nego bilo koja druga biljka) koji je poznat kao dobar regulator šećera u krvi.

Snježana Rajačić
Vjesnik (www.vjesnik.hr)

Čokolada kao lijek



Namirnica za kojom se najčešće poseže u trenucima kada od hrane tražimo "povrat dobrog raspoloženja" je čokolada. Čokolada posjeduje neke osobine koje su donedavna bile nepoznanica. Danas se ta namirnica "službeno' smatra odgovornom za stimuliranje dobrog raspoloženja.

Čokolada u svom sastavu sadrži tonizirajuće tvari poput tanina, teobromina (sastojak čajeva) i kofeina (šalica čokolade sadrži oko 10 mg, dok mala šalica crne kave sadrži 60-120 mg). Teobromin je tvar koja djeluje kao regulator krvnog tlaka, opušta (dilatira) krvne žile srca (time osigurava dobru opskrbu srca krvlju), aktivira izlučivanje mokraće, regulira živčani sustav i koristan je u slučajevima gdje postoji pojava anemije. Razumljivo je stoga zašto u slučaju težeg fizičkog ili psihičkog napora, samo mala tabla čokolade postiže zapanjujući učinak na naše opće stanje.


Čokolada umjesto sedativa

Čokolada potiče stvaranje serotonina - hormona "dobrog raspoloženja"

Osim toga u našem organizmu čokolada potiče stvaranje serotonina. Serotonin se još trivijalno naziva "hormon dobrog raspoloženja". On je taj koji nakon obroka u nama izaziva osjećaj ugode. Nadalje, nakon konzumiranja čokolade u našem se organizmu oslobađaju endorfini. Te se tvari nazivaju još i unutrašnji ili endogeni opijati jer imaju prirodni smirujući i antidepresivni učinak. Zbog tvari koje čokolada posjeduje ili stimulira njihov nastanak u našem organizmu, možemo ju kao namirnicu ubrojiti u tvari koje direktno i indirektno sudjeluju u "gradnji" našeg dobrog raspoloženja. Konzumiranjem manjih količina čokolade potičemo koncentraciju i jačamo svoje intelektualne i psihičke sposobnosti. Potrebno je naglasiti da poput svih ostalih tvari i čokolada ako se pretjera sa unošenjem i konzumira nekontrolirano, može u suvišku izazvati sasvim suprotne učinke. Kao posljedica pretjeranog unosa javljaju se simptomi lagane intoksikacije, a kao prvi manifestiraju se razdražljivost ili potištenost! Poželjno je i izbjegavati čokoladu prije odlaska na spavanje jer može uzrokovati i pojavu nesanice.
Osobe koje imaju problema sa povećanom koncentracijom kolesterola u serumu ne moraju se bojati uzeti povremeno manje količine čokolade. Danas se zna da kakao maslac koji čini osnovnu "masnu' tvar u čokoladi, u svom sastavu uglavnom sadrži stearinsku kiselinu. Stearinska kiselina izuzeta je iz skupine lipida koji direktno stvaraju povećane vrijednosti endogenog kolesterola. Razumljivo je ipak takve namirnice konzumirati u umjerenim količinama i samo povremeno, međutim nije potrebno potpuno ih eliminirati iz prehrane.


Čokolada i dijeta se ne vole

Čokolada uvjetuje povećanje tjelesne mase, jednostavnim rječnikom rečeno: "Čokolada deblja!". Štoviše, ova namirnica koja izgaranjem daje najviše kalorija. Samo za usporedbu možemo 100 grama čokolade usporediti sa 100 grama goveđeg mesa ili sa 100 grama sira. Količina kalorija koje ćemo dobiti iz ovih namirnica iznosi:
čokolada 100 grama
565 kcal
goveđe meso 100 grama
120 kcal
masni sir 100 grama
423 kcal


Čokolada se s pravom smatra namirnicom koja može izazvati alergijske reakcije. Budući da sadrži tvari proteinske prirode biljnog podrijetla, te se tvari zbog prisustva već spomenutih tanina ne mogu do kraja razgraditi. Time se u krv upija (resorbira) preko crijeva dio nerazgrađenih proteinskih spojeva poput manjih peptida i peptona. Oni mogu djelovati kao antigeni i izazvati alergijske reakcije kod osjetljivih, alergijama sklonih osoba. Tim se mehanizmom i objašnjava pojava akni, crvenila i sitnog osipa u osoba koje pretjeraju i jednostavno "ne mogu odoljeti toj napasti - čokoladi" .
Osobe koje pate od smetnji u probavnom traktu (kolitis, gastritis, čir želuca ili dvanaesnika) moraju paziti prilikom konzumacije ove namirnice jer kakao iz čokolade izaziva iritacije (nadražaje) osjetljive sluznice probavnog trakta.
Kakao isto tako može izazvati grčenje žučovoda i žučne kesice, pa se čokolada ne preporučuje osobama koje imaju bilo kakvih tegoba u području jetre i žučnih putova.


A sada dobre strane...

Međutim isto tako treba istaći da čokolada posjeduje još čitav niz dobrih karakteristika. Čokolada je bogati izvor mineralnih soli. Ona predstavlja izvrstan izvor fosfora, minerala koji "hrani' živčane stanice mozga. Djelujući na nivou koštane srži, fosfor potiče proces sazrijevanja stanica eritrocitopoeze (crvene krvne stanice) i jedne vrste stanica leukocitopoeze (bijele krvne stanice). Čokolada predstavlja i pravi rudnik magnezija, oligoelementa neophodnog za normalno funkcioniranje svih životnih metaboličkih procesa. Jedna tabla čokolade od 100 grama sadrži približno dnevno potrebnu količinu tog minerala.
Međutim iako se po količini mlijeka u svom sastavu, razlikuju više vrsta čokolada, ta namirnica ne predstavlja dobar izvor minerala kalcija. U čokoladi postoje fitinska i oksalna kiselina, tvari koje imaju sposobnost vezivati se sa mineralima i tvoriti netopive kompleksne spojeve. Iako se te tvari mogu vezati i sa magnezijem i sa željezom, najveća njihova "žrtva" je kalcij. Naročito se čvrsto veže kalcij u komplekse sa oksalnom kiselinom u netopivi kalcij-oksalat. Zato se u prehrani djece više preporuča čokoladno mlijeko nego tabla čokolade, budući da će dječji organizam time dobiti više biološki raspoloživog kalcija - neophodno potrebnog za izgradnju dobrog kostura.
Suprotno dugogodišnjem uvriježenom mišljenju, čokolada ne izaziva zatvor. Zahvaljujući radioloških ispitivanjima provedenim posljednjih godina vidjelo se da čokolada potiče transport i pasažu hrane kroz crijeva. Nadalje, bez obzira što je to namirnica bogata masnim tvarima, ona se vrlo brzo probavlja. Kakao maslac (glavna lipidna komponenta u čokoladi) se u količini od 95-98% asimilira u tijelu. Uz to sadrži stearinsku kiselinu - zasićenu masnu kiselinu koja se u jetri brzo pregradi u oleinsku kiselinu ("dobra" mast) koju u najvećoj količini nalazimo u prirodi u maslinovom ulju.
Iako čokolada u sebi sadrži tvari poput tanina, fluora, fosfata koje posjeduju antikarijesni učinak, moramo voditi računa o tome da se nakon konzumacije čokolade operu zubi ili na neki drugi način smanji ili ukloni učinak šećera koji pogoduje nastanku karijesa.
Na kraju moramo navesti i vrlo neugodan učinak koji u krajnje graničnim slučajevima posjeduje ova namirnica. Zabilježeni su, naime slučajevi ovisnosti o čokoladi. Ta ovisnost ni približno nije slična ovisnosti koju može izazvati alkohol, duhan ili lijekovi, ali u svakom slučaju, može uvjetovati pojavu fizičkih poteškoća povezanih sa prekomjernom tjelesnom masom i inhibicijom metabolizma kalcija.
Uživajmo u čokoladi, u punoći okusa koje nam pruža, ali pri tom nikada nemojmo zaboraviti zlatno pravilo: umjerenost u svemu!

Što se sve nalazi u tabli čokolade od 100 grama ?

voda 2 g
proteini 8,4 g
lipidi 31,2 g
ugljikohidrati 60,2 g
kalcij 156 mg
fosfor 207 mg
željezo 1,3 mg
natrij 80 mg
kalij 420 mg
vitamin B1 0,12 mg
vitamin B2 0,34 mg
Kalorija (kJ) 565 (2 362)



Dr.sc. Donatella Verbanac


www.plivazdravlje.hr

ČEŠNJAK ubija stanice karcinoma

Sastojci koji se nalaze u češnjaku, luku, poriluku i kineskom
luku-vlascu posjeduju antikarcinogenu aktivnost.

Češnjak

Sastojci kojima se pripisuju ova blagotvorna svojstva uključuju
nekoliko
različitih spojeva koji u svom sastavu sadržavaju sumpor. Ti sastojci,
ističu znanstvenici, inhibiraju proliferaciju stanica karcinoma i
uzrokuju njihovu smrt.Ovi su rezultati potvrda prijašnjih istraživanja.

Pozitivan utjecaj BRUSNICA na liječenje raka jajnika

Laboratorijska testiranja sugeriraju da izloženost stanica tumora
jajnika sastojcima soka od brusnica može dati snažan poticaj
kemoterapiji.



Brusnice su poznate po tome što sadrže antioksidanse koji pozitivno
utječu na funkciju imunološkog sustava

Istraživači s Rutgers University tvrde da je na ovaj način moguće ušesterostručiti učinak kemoterapije na stanice raka jajnika.Po
njihovim riječima, radi se tek o preliminarnim nalazima koji bi ipak
mogli biti od pomoći pacijenticama kod kojih je rak jajnika postao
otporan na liječenje.Brusnice su poznate po tome što sadrže antioksidanse koji pozitivno utječu na funkciju imunološkog sustava.Ranije studije su ukazale na moguću primjenu brusnica u prevenciji infekcija urinarnog trakta i bolesti krvožilnog sustava.Prilikom
liječenja raka jajnika često dolazi do razvoja rezistencije na
uobičajene lijekove što uzrokuje korištenje sve jačih doza i povećanja
rizika za oštećenja živaca i zatajenje bubrega.U
novom istraživanju je korišten ekstrakt iz soka od brusnica dostupnog u
supermarketima te je utvrđeno da pozitivan utjecaj na liječenje može
imati već konzumacija samo jedne čaše soka.Znanstvenici
dodaju kako je dobivene rezultate moguće objasniti djelovanjem A-tipa
antioksidansa proantocijanidina koji je prisutan samo u brusnicama.Čini
se da se ovaj antioksidans veže uz proteine prisutne u stanicama tumora
te blokirajući njihov rast i širenje istovremeno pojačava učinak
kemoterapije.U skoroj budućnosti se planira provjera ovih rezultata na životinjama.

Konzumiranje crnog vina može poslužiti kao zaštita protiv karcinoma pluća no bijelo vino, međutim, može povećati rizik od smrtonosnog oboljenja, priopćili su u četvrtak znanstvenici sa španjolskog sveučilišta Santiago de
Compostela. "Već izvjesno vrijeme znamo da konzumiranje malih količina
crnog vina štiti od velikog broja bolesti, od obične prehlade do
koronarnih srčanih bolesti. Ovo najnovije istraživanje je pokazalo da
je crno vino korisno i u borbi protiv raka pluća", izjavio je profesor
Juan Barros-Dios, prenosi Hina.

Upozorio je pritom da ne zagovara ispijanje većih količina crnog vina u borbi
protiv bolesti koja je 2000. godine usmrtila 1,2 milijuna ljudi.
Crno vino sadrži tanin i resveratrol, tvari koje su se pokazale učinkovite u
borbi protiv raka pluća. Tanin djeluje poput antioksidanata koji
neutralitiraju slobodne radikale, čestice iznimno štetne po ljudske
stanice. Za resveratrol se zna da zaustavlja rast tumora.
Međutim,znanstvenici su u istraživanju došli i do podatka da bijelo vino
neznatno povećava rizik za rak pluća, ali za sada ne mogu objasniti
koja komponenta na to utječe.

znači gemišt ni slučajno, al bambus može