DEPRESIJA

[color:3c3b=Red:3c3b]Prva pomoć za depresivne

Klimakterij, porod, traume, smrt drage osobe, otkaz...Razloga za depresiju sve je više. Terapija i sve bolji lijekovi pomogli su mnogima, a za prvu pomoć...
Što učiniti ako vas obuzima depresija:

1. Kretnje potiču pozitivne emocije. Prisilite se i dignite iz kreveta. Radite nešto što vas inače raduje čak ako isprva u tome ne nalazite užitak.

2. Pustite svoju najdražu pjesmu.

3. Nazovite prijatelja ili napišite pismo.

4. Napišite od jedne do pet stvari za koje ste zahvalni u životu. Razmišljajte o njima.

5. Deset puta duboko i lagano udahnite.

6. Sjetite se vremena kad ste bili sretni.

7. Izbjegavajte šećer i kofein. Jedite zdraviju neprocesuiranu hranu - osjećat ćete se bolje.

8. Njegujte se. Naručite ili 'odpužite' na masažu ili se namačite u toploj kadi.

9. Molite se ili čitajte duhovno štivo, primjerice Bibliju.

10. Budite srdačni bar prema jednoj osobi.
Net.hr

Stres deblja

Dugotrajni stres može uzrokovati debljanje, tvrde istraživači koji su pregledali slučaj pedeset punašnijih sredovječnih Šveđana.
Poremećaj na ljudskom nervnom sustavu ili stres uzrokuje koncentraciju masnog tkiva u predjelu abdomena, povećavajući rizik od dijabetesa kao i srčanih problema, tvrdi se u studiji tima sveučilišne bolnice u Gothenburgu.

Tijelo pod stresom stvara višak hormona koji stimuliraju enzim za nakupljanje masnoće, a ovaj se enzim nakuplja najviše u području abdomena. Nakon dugotrajnog stresa prestaje stvaranje viška hormona, no salo ostaje, posebice oko struka.

"Stres je u prošlosti bio koristan. No u današnjem civiliziranom svijetu stres je nešto drugo. Danas ne možete premlatiti šefa ili pobjeći od hipoteke. Pozitivan stres, nagla bujica adrenalina je dobra za tijelo. No ukoliko je dugotrajan, donosi mnoge zdravstvene probleme", rekao je voditelj istraživanja Thomas Ljung.

Jedna petina zapadnjaka danas pati od bolesti krvožilnog sustava ili dijabetesa.

Simptomi - upoznajte sva lica depresije



Depresija je bolest današnjice – gotovo da i nema odraslog stanovnika grada koji barem jednom nije osjetio da tone u beznađe. No, ipak je velika razlika između povremenog neraspoloženja, što se događa gotovo svima, i teških epizoda depresije koje se, u pravilu, moraju liječiti .
U svakodnevnom govoru često koristimo izraz 'pasti u depru', no prava
depresija je bolest koja se liječi uglavnom psihoterapijom i
medikamentima – antidepresivima. Stručnjaci danas ističu da depresija
nije samo melankolija, krajnje neraspoloženje i posvemašnje beznađe,
nego ljudi u depresiji mogu pokazivati i agresivnost.

Upravo klinička slika koja se razlikuje od bolesnika do bolesnika
razlog je tome što ljudi depresiju kod sebe ili kod nekoga u svojoj
okolini ne prepoznaju uvijek na vrijeme, no stručnjaci imaju toliko
iskustva s ovom bolešću da uspješno dijagnosticiraju depresiju i onda
kad se ona javlja s netipičnim simptomima.

Depresiju možemo približiti prosječnom čovjeku ako kažemo da svi ovi
simptomi mogu, ali i ne moraju, značiti depresiju: ako čovjek puno jede
ili, pak, ako jede premalo, ako ne mogu zaspati ili ako gotovo stalno
spavaju. Znak depresije može biti i nereagiranje na ono što okolina
jednoj osobi kaže ili učini, ali i pretjerana reakcija i osjetljivost
na svaki postupak i svaku riječ. Također, depresija se može javiti u
djetinjstvu ili u zrelim godinama…
Kako
simptomi depresije mogu biti različiti, tako postoje i različiti
medikamenti kojima se ona liječi, no ipak svi nabrojani simptomi (i još
puno drugih, nespomenutih) u određenim se okolnostima nazivaju
zajedničkim imenom – depresija.

Znanstvenici još uvijek ne znaju što uzrokuje depresiju, no mnogi su
blizu razmišljanjima da je riječ o poremećaju rada mozga. Dosta
stručnjaka objašnjava da je depresija zapravo bolesni, 'ludi' način
rješavanja problema.

Naime, kad se suočimo s nekim problemom, razumno bi bilo razmisliti o
njemu na način da u glavi složimo potencijalne scenarije te se zapitamo
i kakav je najgori scenarij. Ako je riječ o nekom realnom problemu,
poput mogućnosti da padnemo ispit ili izgubimo posao, kad se suočimo s
najgorim mogućim scenarijem, tj. onim u kojem se naši najgori strahovi
stvarno i obistine, možemo si reći da situacija neće biti sjajna, no
zdrav će mozak tražiti moguća rješenja. U pravilu ćemo uvidjeti da ni
najgori scenarij nije tako strašan da bismo razmišljali o samoubojstvu
ili da zapadnemo u stanje bolesti koje nam uopće ne dozvoljava da se
suočimo s problemom i da ga rješavamo.
Mozak
sklon depresiji koncentrirat će se na najgori scenarij te nerijetko
utonuti u očaj i beznađe. Samoubilačke misli, odustajanje od života i
nedostatak volje za borbu s problemom nerijetko prate depresiju.
Također, mozak sklon depresiji često će zamišljati najgore scenarije o
kojima zdravi ljudi gotovo nikad ne razmišljaju, odnosno za koje uopće
ne postoji dovoljno velika i realna vjerojatnost da bismo proveli život
pitajući se 'što ako': to su, primjerice, roditeljski strahovi da će
izgubiti dijete, strah da se ne razbolimo od raka i sl.

Iako se ovakve situacije događaju i iako svatko ponekad strahuje od
crnih scenarija, vjerojatnost da se nešto od toga dogodi baš nama je
toliko mala da slobodno možemo reći da je često fokusiranje na takva
razmišljanja nedvojbeno znak bolesti, a upravo tako nerijetko
razmišljaju depresivni ljudi.

Postoje i stanja depresije u kojima se pacijent svjesno trudi zaokupiti
pozitivnim, lijepim, veselim mislima, a ipak ne može kontrolirati
depresiju. Stručnjaci u velikom postotku smatraju da iz nekog razloga
(bilo to genetski, posljedica odgoja ili iskustva) mozak depresivne
osobe postaje prohodniji za crne misli koje osoba više nije u stanju ni
registrirati, odnosno te misli se zbivaju negdje u nesvjesnom dijelu,
ali ipak postoje i uzrokuju depresiju. No, stalnim prakticiranjem
pozitivnih misli i pozitivnog načina razmišljanja nakon nekog će se
vremena promijeniti kemija mozga te će se crne misli javljati sve
rjeđe.

Iako je puno lakše reći 'misli pozitivno' nego to stvarno i provesti u
svakodnevnom životu, stručnjaci se uglavnom slažu u tome da lijekovi
nisu jedino i konačno rješenje protiv depresije, iako su u slučajevima
teških epizoda depresije svakako neko vrijeme nužni. Upravo zbog
složenosti, depresija se liječi kombiniranim metodama, dakle i
lijekovima i psihoterapijom.

Uspješna psihoterapija u pravilu se svodi na promjenu ponašanja,
razmišljanja i pogleda na svijet jer depresija gotovo uvijek znači da
se čovjek ne nosi najbolje sa svakodnevnim teškoćama.

Tijekom terapije stručnjaci nastoje pacijenta 'naoružati' vještinama
koje će mu pomoći da se lakše suoči sa svakodnevnim problemima i da ih
bolje rješava. Bihevioralna terapija jedna je od čestih metoda koje se
koriste u depresivnih pacijenata, a to, ukratko, znači naučiti neka
nova, efikasnija i zrelija ponašanja.

Jedan od najmudrijih savjeta koji se čovjeku u depresiji može dati je –
treba imati dovoljno mudrosti promijeniti stvari koje se daju
promijeniti te prihvatiti one situacije na koje ne možemo značajno
utjecati, odnosno one za koje nerijetko kažemo da 'nisu u našoj moći'.
Upravo nemogućnost adekvatnog rješavanja situacija koje ovise o nama te
neprihvaćanje situacija na koje ne možemo puno utjecati su česte
karakteristike depresivnih ljudi.

Iako ovako izrečeni savjeti zvuče jednostavno, malobrojni sretnici se
gotovo uvijek ovako ponašaju. To ne znači da je depresivan svatko tko
se ulovi u crnim slutnjama, nego je u pravilu depresivan onaj kod koga
je ovakvo ponašanje često, gotovo pravilo.

Također, istraživanja su pokazala da i prehrana, redovita tjelovježba i
općenito stil života mogu potaknuti ili smanjiti depresiju, pa ako
mislite da patite od depresije, dobro bi bilo što prije se javiti
dobrom terapeutu jer se neliječena depresija, nažalost, u pravilu
ponavlja. Pacijenti s iskustvom depresije kažu da je pravi pakao
živjeti s ovom bolešću, pa se baš zato dobro javiti dok su simptomi
blaži. Utješno je znati da se depresija danas uspješno liječi i
kontrolira kombiniranim terapijama koje smo nabrojali.

Riješite se zimske depresije zauvijek


Lovi vas depresija i to povezujete s kraćim danima i padanjem mraka već oko 17 sati? Ovaj tip depresije poznat je kao sezonska emotivna promjena i
jedan je od ključnih faktora koji se povezuje s brojem samoubojstava u
zimsko vrijeme
Seasonal affective disorder (SAD) je oblik depresije koji se javlja svake godine u isto vrijeme. Kod većine ljudi javlja se u jesen ili zimu i ne
prolazi do proljeća, dok se rjeđe javlja ljeti. Prvi takav slučaj
zabilježen je u SAD-u 1845, no službeno je etiketiran tek početkom
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sada ju je prepoznala i američka
psihijatrijska udruga, a kategorizirala ju je kao podtip depresije.


Simptomi

Nije ih lako točno odrediti, ali treba reći da se puno simptoma veže uz
zimsku depresiju, a njihovo bi definiranje uvelike olakšalo dijagnozu
poremećaja. Najučestaliji simptomi su:

Poremećaj sna - toliko ste umorni da morate odspavati i poslijepodne.
Spavate i više nego obično, a i dalje ste umorni. Osjećate se
letargično, manjka vam energije, niste produktivni i sve što radite
iscrpljuje vas.

Fizički - osjećate bolove u zglobovima, stomaku, dobivate na težini i osjetljiviji ste na viruse i prehlade.

Depresija - konstantno ste tužni, nervozni i razdražljivi. Odvajate se
od obitelji i tražite samovanje. Ne razmišljate baš ni o čemu, no
istovremeno osjećate krivicu i beznadnost.

Promjene u ponašanju - ništa vam ne ide od ruke, koncentracija vam je
pala na najniži nivo, apetit vam se povećao i gubite interes za seks.


Što su uzroci?

Treba uzeti u obzir da je ovaj poremećaj otkriven tek nedavno i da se
ne zna previše o njemu, pa ni uzroci nisu točno definirani. Ipak, neke
su općenite teorije postavljene. Prvo, pomanjkanje sunčevih zraka uzima
se kao najvažniji uzrok.
Vjeruje
se da duže noći i mrak koji pada u ranijim poslijepodnevnim satima
uzrokuju povećano lučenje melatonina, hormona vezanog uz spavanje koji,
kako se čini, utječe na simptome depresije.

Neki znanstvenici vjeruju da uzrok zimske depresije leži u iznenadnom poremećaju biološkog sata.


Tko može biti zaražen?

Muškarci mogu odahnuti jer od ovog poremećaja najviše pate žene. Većina
ljudi koji pate od njega spada u dobnu skupinu srednjih tridesetih, dok
se rizik od oboljenja s godinama povećava. Ljudi koji rade u uredima
ili koji rade noću a danju spavaju spadaju u rizičnu skupinu.

Što dalje od ekvatora živite, imate više šanse za oboljenje od zimske
depresije. Naime, ljudi u skandinavskim zemljama najviše pate od tog
zimskog simptoma.


Kako tretirati bolest?

Zime su duge, naročito ljudima koji pate od zimske depresije, stoga evo nekoliko savjeta kako se boriti protiv nje.

Pripazite na dijetu koju provodite. Ostanite pri onoj s manje masti.
Izbacite višak kofeina, smanjite unos šećera i brašna. Koristite biljne
pripravke za podizanje vitalnosti, a za dodatno osiguranje zimi
uzimajte multivitaminske dodatke, vitamin B i magnezij koji će ublažiti
simptome.

Umanjite stres. Vježbajte opuštajuće tehnike kao što su vježbe disanja
i joga pomoću kojih ćete brige ostaviti sa strane. Eliminiranje
poslovnog i financijskog stresa uvelike će umanjiti simptome depresije.

Vježbajte, trčanjem ćete unijeti dovoljno kisika u organizam, a ako
niste vični trčanju, šećite. Bitno je da izađete na svjež zrak, u
prirodu – trideset minuta svježeg zraka, naročito za dana, napunit će
vam baterije.

Planirajte aktivnosti kojima ćete se zabavljati tijekom jeseni i zime.
Regularne aktivnosti dodatno će vas okupirati i nećete imati vremena za
loše misli. Aktivnosti prebacite u prirodu - šetnje, branje kestenja,
planinarenje, skijanje ili sanjkanje. Svjež zrak i izlaganje suncu
najbolja su prevencija, stoga ne očajavajte. Trgnite se, za svoje
dobro!

Psihijatrija
Depresija - nevidljivi ubojica
Autor:
Ozren Podnar, prof.

Kako shvatiti depresiju? Problem depresije jedan je od najvećih paradoksa društva i medicine. Stotine milijuna ljudi u svijetu, a stotine tisuća u Hrvatskoj, trpe od te bolesti, ali u najboljem slučaju jedna trećina potraži liječničku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto. Depresija je lječiva, ali privoljeti osobu s depresijom (ili samog sebe) na odlazak liječniku, i to još psihijatru, u većini je slučajeva mission impossible. Svatko tko ima depresiju trpi brojne i ozbiljne smetnje i svjestan je da mu je loše, no ne shvaća prirodu svojih tegoba i ne zna što mu je činiti, a od okoline uglavnom dobiva pogrešne savjete i neumjesne primjedbe.
Zbog strahovitih predrasuda i iskrivljenih informacija, osoba oboljela od depresije najčešće ne može pojmiti da su njezine tegobe zdravstveni problem, što je preduvjet traženja liječničke pomoći. Stoga čovjeku valja objasniti što depresija jest, pomoći mu da prepozna depresivne simptome kod sebe ili bližnjih, te ga obavijestiti o mogućnostima uklanjanja tegoba.

Zadatak u svakom slučaju nije nimalo lak, jer većina termina koji se rabe pri opisivanju ili objašnjavanju depresije ljude odbija od liječenja. Prvo, depresija je bolest, i to bolest određenih dijelova mozga i živčanog sustava, no prosječan čovjek teško prihvaća zamisao da je bolestan na živce jer mu to automatski (i pogrešno) sugerira da je sumanut, odnosno lud. Drugo, depresiju liječe psihijatri, koje ljudi opet povezuju s ludilom pa njima idu nerado, poskrivečki ili nikako. Treće, kod depresije se primjenjuju psihijatrijski lijekovi, na što ljudi obično reagiraju komentarima "lijekovi neće riješiti moje objektivne probleme" ili "nisam ja lud da pijem lijekove za živce". Činjenica je da je tek manjina svjesna kako lijekovi mogu riješiti ili barem ublažili glavni problem, a to je upravo depresija.

Gdje se događa i kako nastaje

Teškoće pri poimanju depresije kao moždane bolesti proizlaze iz nerazumijevanja funkcija mozga, najslabije poznatog od svih organa. Pri spomenu mozga prvo nam na pamet padaju pojmovi inteligencije, logičkog zaključivanja, shvaćanja, učenja, pamćenja, snalaženja u prostoru, no manje je poznato da je mozak i organ emocija i raspoloženja, najvažnijih čimbenika za kvalitetu života pojedinca.

Depresija, kao i svako drugo raspoloženje, proistječe iz rada mozga. Razlike između moždane aktivnosti kod depresivnih i kod zdravih ljudi uočljive su na snimkama mozga dobivenih putem uređaja za PET (positron emission tomography, odnosno tomografija pozitronskom emisijom), gdje se vidi da je kod depresije, među ostalim, smanjena metabolička aktivnost u lijevom prednjem režnju mozga. Taj i neki drugi dijelovi mozga naprosto ostaju izvan pogona, do čega dovodi manjak ili višak određenih tvari u mozgu ili smanjen broj živčanih stanica u centrima za raspoloženje.
Što uzrokuje spomenute promjene u moždanoj aktivnosti, koje potom dovode do pada raspoloženja? Događaju li se same od sebe ili su posljedica utjecaja vanjskih okolnosti? Moguće je i jedno i drugo. Najčešće depresiju izazivaju stres ili traume, ali u brojnim slučajevima javlja se i bez vanjskog uzroka, po diktatu gena.

Depresiju redovito izaziva kombinacija genetskog naslijeđa i utjecaja vanjskih okolnosti. Ako je genetska predispozicija za depresiju jaka, bolest može nastati i bez stresnih podražaja, to jest i u normalnim životnim okolnostima. Ako je pak čovjek pretrpio vrlo jak ili dugotrajan stres, može oboljeti od depresije i ako nema jaku genetsku predispoziciju za nju.
Kako stres izaziva duševne poremećaje? Kroz djelovanje na mozak. Pretrpimo li stresan podražaj, u našem se organizmu luče stresni hormoni, štetne tvari s razornim djelovanjem na sve organe. Kod ljudi s otpornim živčanim sustavom stresni se hormoni luče rjeđe, manje i kraće. Kod osjetljivijih ljudi luče se češće, jače i dulje, a stradaju organi od srca i krvožilnog sustava, preko želuca i gušterače do mozga. U mozgu stresni hormoni blokiraju djelovanje hormona ugode te ubijaju milijune moždanih stanica. Ako je time pogođen centar za raspoloženje, trpjet će od pada raspoloženja - depresije.

Depresija nije u vanjskim okolnostima

Jedna od teškoća s kojom se suočavaju stručnjaci ili informirani laici kad žele sugovorniku objasniti što je depresija jest nesposobnost velikog broja ljudi da razlikuju svoje raspoloženje od životnih okolnosti. Iako nema dvojbe da vanjske okolnosti (stresori) utječu na organizam, depresija je nešto što se zbiva u mozgu, dakle u organizmu. Usporedbe radi, ako ste se porezali nožem, nož je vanjska okolnost, a porezotina posljedica na vašemu tijelu i sigurno je nećete sanirati bacanjem noža u smeće nego čišćenjem i previjanjem rane.

Stresne okolnosti koje najčešće izazivaju depresiju:

* gubitak nekoga ili nečeg važnog, npr. voljene osobe ili kućnog ljubimca
* samoća, odsustvo prijatelja ili ljubavi
* teška bolest (vlastita ili u obitelji)
* porod, teška trudnoća
* selidba, drastična promjena životnih okolnosti
* siromaštvo, teški uvjeti života
* nezaposlenost ili besposlenost
* beskućništvo, deložacija
* pretrpljena katastrofa (npr. potres, požar)
* pretrpljeno nasilje (npr. silovanje, razbojništvo, otmica)
* izloženost šikaniranju, zastrašivanju, prijetnjama
* sudski proces ili čekanje presude
* zatvor ili čekanje izvršenja presude

Ostali depresogeni faktori:

* manjak dnevnog svjetla
* smanjeno kretanje
* nezdrava prehrana
* neki lijekovi, steroidi, alkohol, droge

Kako se osjeća depresivna osoba

Osobe koje imaju depresiju svoje stanje nazivaju raznoliko. Mlađi kažu da su "u bedu". Drugi kažu da su "u komi", "u životnoj krizi", da se "osjećaju grozno", da je "bolje da ih nema" i slično. Pogledajmo kako se osjeća osoba koja ima depresiju:

* Prvo i osnovno što je muči jest potištenost, odnosno duboko sniženo raspoloženje (lat. depressio = potištenost). Osoba pogođena depresijom je dakle nesretna, utučena, tužna, katkad upravo očajna i bespomoćna.
* Osim što je potištena, pojačano je razdražljiva i osjetljiva na stres, prigovore, uvrede, prepreke i druge životne nepogodnosti.
* Osjeća se osamljeno, napušteno, nevoljeno i suvišno. Iako su joj pažnja i društvo potrebni, gužva joj smeta i čini je tjeskobnim.
* Tipičan depresivac slabije se koncentrira, bezvoljan je, apatičan, trom i usporen, ništa ga ne veseli i ne motivira.
* Neke posljedice depresije usko su prepoznatljive na tjelesnom planu: poremećaj spavanja, apetita i spolne moći, brže umaranje i iscrpljivanje, bolovi u raznim dijelovima tijela i općenito nemogućnost ispunjavanja svakodnevnih obveza.

Ne izbjegavajte stručni pristup

Depresija od života čini pakao, iz kojeg se oboljeli silno želi izvući, ali u pravilu ne zna kako to učiniti. Neki od postupaka kojima ljudi pribjegavaju kako bi si nakratko podigli raspoloženje uključuju alkohol, duhan, kofein, šećer, droge, šoping, kockanje i druge vrste rizika. Sve nabrojano su samo priručne metode "samoliječenja" koje su u nas društveno prihvaćenije od odlaska psihijatru i prihvaćanja liječničkog tretmana.
Pregledom najčešćih simptoma uviđamo da depresija nanosi patnje, koje su ponekad toliko jake da oduzimaju čovjeku volju za životom, tjerajući ga na samoubojstvo (suicid). Imate li pet ili više od navedenih simptoma tijekom dva ili više tjedana, imate kliničku depresiju. Ako vam simptomi izazivaju patnju ili vas ometaju u obavljanju svakodnevnih poslova, javite se specijalistu za mentalno zdravlje bez obzira na to što neinformirana okolina o tome misli.
Dvije temeljne vrste antidepresivne terapije su biološka i psihološka. Biološka terapija uključuje direktno djelovanje na mozak posredstvom lijekova. Oni uklanjaju biokemijske poremećaje u mozgu koji izazivaju depresiju. Moderni antidepresivi vrlo su pouzdani, blagi i lako podnošljivi i djelotvorni kod 80-90 posto ljudi koji ih uzimaju strogo prema uputama (redovito i bez preskakanja). Pazite na razliku: depresija se liječi antidepresivima, a ne sredstvima za smirenje, iako i potonji mogu biti korisni u određenim fazama liječenja. Psihijatar mora nadzirati tijek liječenja, paziti na popratne učinke lijekova, ispraviti doze i eventualno promijeniti lijek ili uvesti kombinaciju lijekova.
Psihološka pomoć podrazumijeva tretman kod ovlaštenog psihoterapeuta. Pri izboru terapeuta snažno vam preporučujemo onog koji je biološki informiran te upućen u antidepresive i sredstva za smirenje. Terapeut vam treba objasniti od čega bolujete i rasvijetliti vam bit depresije. Zatim vam treba pružiti moralnu potporu, ohrabrenje, utjehu, društvo pa i rame za plakanje ako je potrebno. U pojedinim slučajevima može dati pacijentu konkretne i primjenjive savjete, primjerice za bolju komunikaciju s okolinom, za izbjegavanje stresnih situacija, za bavljenje aktivnostima koje podižu raspoloženje i drugo.

Što trebate znati o depresiji
- depresija je poremećaj u radu dijelova mozga zaduženih za raspoloženje
- postoji genetska predispozicija obolijevanju od depresije
- depresija nije ludilo niti sumanutost
- depresija nije razmaženost ili umišljeno stanje
- depresije se ne možete osloboditi snagom volje ili svjesnim naporom
- depresija nije stil života
- depresija nije posljedica načina razmišljanja
- ne postoji "neopravdana" ili "bezrazložna" depresija
- od depresije možete oboljeti i bez životnih stresova
- protiv depresije djelotvorni su i lijekovi i psihoterapija
- što je depresija teža ili dulja, to su lijekovi uspješniji od psihoterapije


Samopomoć
Prirodno sredstvo protiv depresije je gospina trava (hypericum perforatum), ali nije uputno kombinirati je s lijekovima. Lijekovima, ili gospinoj travi, možete dodati vitamine B kompleksa, folacin (također vitamin iz skupine B), vitamin C, magnezij, cink, lecitin, Omega-3 masne kiseline i dr.
Kod blaže depresije možete si pomoći antidepresivnim postupcima:
- svakodnevno se kretati i baviti tjelovježbom (dokazano imaju antidepresivan učinak na mozak)
- izlagati se sunčevom svjetlu, prirodnom antidepresivu
- unositi u prehranu više ribe, tjestenine, puretine, piletine, integralne riže, zobenih pahuljica, svježeg voća i povrća; pijenje i do 10 čaša vode dnevno
- smanjiti unos alkohola, kofeina i šećera

GOSPINA TRAVA (Hypericum perforatum L.)



Gospina trava (poznata i pod imenom kantarion) zeljasta je korovska biljka (visoka 30 - 70 cm). Raste uz rubove šuma, po čistinama, šikarama, livadama i uz živice. Jedna je od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka.Nalazimo je na sjeveru do srednje Skandinavije, na istoku do Altaja i Kine, na jugu do Sjeverne Afrike, a prenesena je i u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju i Novi Zeland.
Vrhovi grančica puni su kitnjastih cvasti sa žutim cvjetovima. Listići gospine trave, gledani prema svjetlu, izgledaju kao da su probušeni vrhom igle. Te su točkice na listićima žlijezde s eteričnim uljem.
Gospina trava cvate u vrijeme cijeloga ljeta, od svibnja do rujna, ali najviše u srpnju. Bere se gornji dio biljke dok je u cvatu.
Pripravci od gospine trave upotrebljavaju se izvana – za liječenje rana, posjekotina, udaraca, ozljeda mišića, opekotina, hemoroida i čireva, a iznutra – za liječenje bolesti želuca, jetre, žučne vrećice, crijevnih parazita, glavobolje (naročito kod migrene), noćnog mokrenja u krevet, proljeva, upale maternice, astme, bronhitisa i katara pluća. Također pospješuje cirkulaciju krvi i podiže opće (psihičko) raspoloženje. Dokazani su njeni lagani sedativni i antidepresivni učinci. Upotrebljava se za pripremu čaja, a posebno je poznato i cijenjeno ulje od gospine trave.
Bjelopute osobe moraju biti oprezne kod uporabe ulja od gospine trave zbog fotosenzibilizacije. Naime, kod njih se, pod utjecajem sunčeva svjetla, javljaju upalni procesi na koži slični opekotinama od sunca!


Priprema čaja

Jednu čajnu žličicu osušenog lista i cvijeta gospine trave preliti sa 2,5 decilitra kipuće vode. Nakon pet minuta procijediti, zasladiti medom (dijabetičari čaj piju bez ikakva zaslađivanja) i piti toplo – ujutro prije doručka i navečer prije spavanja. Pije se kod upale maternice, grčeva u crijevima, glavobolje i katara pluća.
Kada četiri čajne žličice gospine trave prokuhamo u 2,5 decilitra vode, dobit ćemo odlično srestvo (u obliku obloga) za zarašćivanje rana ili osvježavanje smežurane staračke kože.


Priprema ulja od gospine trave

U bocu sa širokim grlom staviti jedan dio svježeg cvijeta i lista gospine trave i tri dijela maslinova ulja ili ulja od kukuruznih klica. Bocu dobro začepiti i držati na suncu 7 tjedana.
Kroz to vrijeme potrebno je svakodnevno bocu dobro promućkati.
Nakon 7 tjedana ulje se procijedi kroz višestruku gazu, a također treba iscijediti i lišće i cvjetove gospine trave.
Uz uvjet da se čuva u tamnoj boci i na tamnom mjestu, to ulje može se držati i do dvije godine, a da se ne pokvari.
Ulje od gospine trave njeguje kožu (suhu, nečistu i ispucalu).
Odlično je sredstvo za masažu – kod reume, lumbaga, išijalgije, diskopatije i bolova u mišićima.
Pravo i dobro pripremljeno ulje od gospine trave ima crvenu boju.


Vino od gospine trave

Staviti u bocu 50 grama cvjetova gospine trave i preliti litrom dobrog domaćeg bijelog vina. Ostaviti da odstoji mjesec dana.
Zatim sve dobro ocijedite (i cvjetove), malo zasladite medom i držite u tamnoj boci, na hladnom mjestu.
Kod tegoba s probavom – pije se po jedna čašica (0,3 dcl) tog vina – prije ručka i večere.


Liker od gospine trave

Prirediti 15 grama osušenih cvjetova gospine trave, jedan (neprskan) limun, litru dobre rakije i 25 dekagrama šećera.
Limun dobro oprati i izrezati na kolutove pa staviti u rakiju zajedno s cvijetom gospine trave.
Ostaviti da odstoji na suncu – 15 dana. Svaki dan dobro promućkati.
Nakon toga ocijediti i rakiji dodati šećer pa držati na suncu još tri dana. Svaki dan dobro promućkati. Da bude čišći, ovaj liker se profiltrira.
Koristi se kao aperitiv ili digestiv.

Savršenost ne postoji - pomirite se s time
-Vaša je najveća briga da vam se ništa ne može predbaciti.Potraga za
savršenstvom i unutarnji mir predstavljaju dvije težnje koje jedna
drugu potiru. Željeti neprestano i po svaku cijenu pospješiti stvari,
znači započeti unaprijed izgubljenu bitku. Kako to riješiti? Pokušajte
vrednovati stvari po onome što one jesu... I život će vam se odmah
učiniti mnogo jednostavnijim.

Prigrlite dokolicu
- Imate li sat slobodnog vremena, ili je otkazan neki sastanak, ne
trudite se po svaku cijenu ispuniti to slobodno vrijeme poslom.
Odslušajte neku ploču, opustite se i zijevnite nekoliko puta,
prepustite se maštanju i dosadi!

Prihvatite da niste uvijek u pravu
-Zastupanje vlastitih stavova zahtijeva silan napor, a nastojanje da
dokažemo kako smo u pravu može nas staviti u ulogu nasilnika. Tako
dolazi do napetosti koja nas može stajati i raskida s najboljim
prijateljima.

Živite za sadašnji trenutak
- Ubrajate li se među one koji stalno prebiru po glavi što su morali reći ili učiniti? Živjeti u prošlosti ili budućnosti izvor je nepotrebnih nedaća.
Opterećujući se stvarima koje više ne postoje ili se možda nikada neće
dogoditi, gubimo smisao za uživanje u sadašnjosti.

Otkrivajte što vas veseli
-Svakog se jutra upitajte kako ćete si ugoditi tog dana. To ne znači da
ćete isprazniti sve trgovine svojim kupovinama, nego ćete pomnim okom
pratiti kako protječe dan. Ustremite se na male, neuočljive dobitke:
krenite radije sunčanom stranom ulice umjesto pločnikom u sjeni,
popijte kavu za šankom prije nego se uputite na posao i tome slično.

Raskrčite stan
-Svega imamo previše, stanovi su nam krcati stvarima: figuricama s kojih
moramo brisati prašinu, knjigama koje nikad nećemo pročitati, igračkama
koje treba prebrati, namještajem koji treba ili pokloniti ili baciti,
odjećom koju nikada nismo obukli... Ta pretjeranost u svemu prava je
slika našeg potrošačkog doba. Zato jednog dana moramo napraviti veliko
pospremanje u doslovnom i prenesenom smislu.

Relativizirajte svoju potištenost
- To se događa onih dana kad vas vaš tinejdžer časti imenima, ili kad
se zbog plaćanja poreza morate odreći nekog svog užitka, ili kad je vaš
kolega dobio povišicu a vi ne. Teško je tada ostati dobro raspoložen!
Ali pripazite da ne pretjerate: često se prolaznu potištenost miješa s
depresijom.

Istodobno obavljajte samo jedan posao
-Kupate djecu dok telefonirate, a pile se peče na tihoj vatri? Žene
imaju naviku raditi tisuću stvari istodobno. Prestanite s tim! Kad
istodobno radimo više poslova, obično svaki obavimo samo napola! A to
je i pogibeljno jer ni u čemu ne uživamo.

Naučite biti sretni s onim što već imate
- Da barem imam veću kuću, veću plaću, genijalnu djecu... Zacijelo,
ovakve nas želje tjeraju da napredujemo, ali nas mogu učiniti i trajno
nezadovoljnima. Umjesto da se ustremite na ono što vam nedostaje,
razmotrite radije ono što već imate.

Odredite što je najvažnije
-Svake minute u našoj svijesti niču nove zamisli i namjere i zakrčuju
nam pamćenje. Te stalne usputne brige stvaraju blagu tjeskobu koja
narušava kvalitetu života. Da izbjegnemo to utapanje u sporedno,
ključno je, osobito na radnom mjestu, izdvojiti ono važno od nevažnog.

Raspodijelite posao i na druge
- Mnogo je žena premoreno od posla jer ga ne znaju prebaciti na druge.
Na taj način njeguju iluziju da su nezamjenjive. Da biste znali kako to
riješiti, morate shvatiti da nije sve što preuzimate na sebe i nužno
vaš posao.

Ništa ne odgađajte za sutra
- Jeste li skloni odgađati za kasnije obavljanje važnog posla? Ne samo
da se tako nakuplja stres jer niste obavili ono što ste morali, nego ta
mana može dovesti do potpunog neuspjeha. S druge strane, riješiti se
mučnog posla najbolji je način da ga zaboravimo

Raspodijelite posao i na druge

- Mnogo je žena premoreno od posla jer ga ne znaju prebaciti na druge.
Na taj način njeguju iluziju da su nezamjenjive. Da biste znali kako to
riješiti, morate shvatiti da nije sve što preuzimate na sebe i nužno
vaš posao.


e s ovim bi mogla počet već sutra