Zidovi od stakla
Philip Johnson dovršio je kuću koja će kasnije postati poznata po imenu Glass House 1949. godine. Smještena je u New Caaananu, u američkoj saveznoj državi Connecticut.
Danas su otvoreni prostori u arhitekturi normalna pojava. No, na pragu pedesetih godina prošlog stoljeća kuća koja je umjesto zidova imala providne staklene površine, podržane s osam crnih čeličnih stupova na postolju od cigle, bila je vrlo smion pothvat.
Kuća slovi kao jedna od najljepših i najmanje funkcionalnih na svijetu. Johnson ju je više zamislio kao umjetnički manifest, a manje kao mjesto za život. "Kad mi ljudi dođu u posjet, kažem im da šute i gledaju oko sebe", običavao bi reći. Pa ipak, u njoj je živio i umro, 2005. godine.
Osnovni koncept posudio je od kolege Miesa van der Rohea, koji je dizajnirao kuću Farnsworth u vrijeme kad je Johnson radio na Kući od stakla.
No, za razliku od Rohea, Johnson je svoju kuću napravio simetričnom i čvrsto ju posjeo na zemlju. Unutarnji je prostor podijeljen tek nizom niskih drvenih ormara. Jedini dio kuće koji nije izložen pogledu promatrača onaj je u kojem se nalazi kupaonica. Ograđena je zidom od cigle koji je, kao i podovi, blago ljubičaste boje.
Uz Glass House, Johnson je na svom imanju izgradio još deset drugih zdanja, između ostalih i kućicu namijenjenu čitanju. Naime, tvrdio je da mu u staklenoj kući priroda i okoliš suviše odvlače pozornost.
Staklena kuća danas je muzej otvoren za javnost. Nađete li se u blizini, svakako ju pogledajte. No, računajte na to da su obilasci rasprodani mjesecima unaprijed.